Iza svake zdrave bebe stoji zdrava posteljica - nastavak

12-10-2011

 

ENDOKRINA FUNKCIJA POSTELJICE

Posteljica kao poseban endokrini organ (žlijezda s unutarnjim lučenjem) stvara niz hormona koji su potrebni za razvoj i održanje trudnoće: korionski gonadotropin (HCG) i placentni laktogen (HPL), ali i spolne steroidne hormone (estrogene i progesteron) i mineralokortikoide, renin, angiotenzinogen, angiotenzin II, kortikotropin (ACTH), gonadoliberin (GnRH), somatostatin, inhibin, relaksin i niz proteina specifičnih za trudnoću. Svi oni izazivaju promjene u tijelu majke, tako da bi se trudnoća očuvala, a majčino tijelo pripremilo za produkciju mlijeka. Također ti isti hormoni osiguravaju da placenta dobro funkcionira, kako bi beba imala dovoljno hrane i ostala zdrava.

Obično 19.-21. dana ciklusa, tjedan dana nakon oplodnje, kad se zametak ugnježduje u stijenku maternice, tijelu preostaje samo kratak period od tri do četiri dana da zaustavi proces razgradnje folikula i menstruaciju. Već u početku formiranja posteljice, u vrijeme prvog kontakta maternične stijenke i zametka luči se jaki hormon, humani korionski gonadotropin (HCG). Neposredna funkcija HCG-a je održavanje zdravog žutog tijela kao i stvaranje estrogena i progesterona, koji tijekom čitave trudnoće pripremaju trudnicu za adekvatnu opskrbu djeteta i kasnije porod. Takoder HCG je upravo onaj hormon koji se koristi u svim današnjim testovima za utvrđivanje trudnoće.

Estrogeni potiču razvoj maternice i njenih krvnih žila, dok progesteron sprečava stezanja maternice i nastup prijevremenog poroda. Osim toga, estrogeni pripremaju dojke na stvaranje mlijeka. Prije nastupa samog poroda, stvaranje progesterona se smanjuje i omogućuje na taj način početak trudova.

 

POREMEĆAJI POSTELJICE

Glavni poremećaju koji mogu zahvatiti posteljicu su:

• Abrupcija ili prijevremeno odljuštenje posteljice: Ovaj se poremećaj događa kada se posteljica odvaja od stijenke maternice prije nego što je za to došlo vrijeme, odnosno dok je još povezana s djetetom. Očituje se krvarenjem i grčevima, što je u blažim slučajevima dovoljno kontrolirati, a trudnica mora mirovati. U slučaju obilnog gubitka krvi može biti potreban i boravak u bolnici. Ovaj poremećaj može završiti i smrću djeteta jer ono posteljicu treba na pravom mjestu sve dok se ne rodi.
• Placenta previa ili predliježeća posteljica: To je poremećaj kada se posteljica razvije u donjem dijelu maternice, tako da prekriva unutarnje ušće kanala vrata maternice (a dijete da bi se rodilo normalnim putem mora kroz taj kanal proći). Može se očitovati oskudnijim krvarenjima, obično od druge polovine trudnoće. Budući da se krajem trudnoće kanal vrata maternice počinje pomalo otvarati, može doći do pucanja tkiva posteljice i obilnijeg krvarenja. Budući da posteljica priječi djetetu izlazak iz maternice porod se dovršava carskim rezom.
• Insuficijencija posteljice: O ovom poremećaju govori se kada posteljica ne može obavljati svoju zadaću kako treba, odnosno kada prijenos hranjivih tvari i kisika nije odgovarajući za razvoj djeteta. Budući da hranjivih tvari nema dovoljno, dijete zaostaje u rastu, a nedovoljan donos kisika može uzrokovati i njegovu smrt. Uzroci ovog poremećaja su najčešće nepoznati, a mogu biti vrlo različiti: od bolesti majke, do nenormalnog razvoja posteljice, loše opskrbe posteljice krvlju...

Najčešće pretrage koje imaju za cilj utvrđivanje odgovarajućeg rada posteljice i njezinog položaja unutar maternice su:

• ultrazvuk: Ovom se pretragom može sa sigurnošću utvrditi smještaj posteljice u maternici, kao i neke od njezinih promjena koje mogu imati posljedice za dijete.
• doppler: To je pretraga na bazi ultrazvuka kojom se utvrđuje kakvoća i količina protoka krvi od majke prema djetetu (posteljici) i od posteljice prema djetetu.

 

PREGLED POSTELJICE NAKON PORODA

Kaže se da kao što godovi na deblu mogu ispričati priču o stablu, tako posteljica može ispričati priču o trudnoći. Nakon rođenja je njena funkcija završena i obično izađe nekoliko minuta nakon bebe.

Nakon izlaska posteljica se temeljito pregledava. Gleda se njena boja, oblik, veličina, konzistencija, postojanje ugrušaka, krvarenja ili drugih neuobičajenih stvari. Obično je posteljica velika oko 22 cm u promjeru, debela oko 2-2,5 cm i teška oko 500 g. Najvažnije je procijeniti cjelovitost posteljice jer zaostajanje tkiva posteljice u maternici može dovesti do krvarenja i infekcije. Zatim treba pregledati i ovojnice, tj. vodenjak. Gleda se njegova boja, sjajnost i miris. Ako je beba imala neku komplikaciju, kao zastoj u rastu ili infekciju, posteljica može biti poslana u laboratorij na određene analize da bi se saznao uzrok problema.

Potrebno je pregledati i pupčanu vrpcu koja je vezana za srednji dio posteljice. Obično je duga oko 55-60 cm, promjera 2-2,5 cm. Treba biti procijenjena njena dužina, broj krvnih žila, postojanje ugrušaka i čvorova. Zanimljivo je kako se priroda pobrinula za dužinu pupčane vrpce. Dovoljno je duga da se dijete može odmah nakon poroda podojiti prije nego posteljica izađe, a s tim prvim podojem se izlučuje i hormon oksitocin koji pojačava kontrakcije maternice da bi se posteljica prirodnim putem i što brže porodila bez ikakvih poteškoća. Podvezivanje i presjecanje pupčane vrpce nisu prioritetni postupci nakon porođaja. Djetetu će zapravo koristiti odgađanje ovih radnji jer će krv obogaćena kisikom nastaviti protjecati pupčanom vrpcom još nekoliko minuta nakon porođaja, dajući djetetu dodatni kisik dok uči samostalno disati.

Napisala: Irena Cesar Vičar