Innocenti deklaracija

12-10-2011

Deklaracija Innocenti UNICEF/WHO o zaštiti, unapređenju i potpori dojenja

Uvjereni smo da je dojenje jedinstven proces.

• Dojenčadi nudi idealnu hranu i pridonosi zdravom razvoju;

• Smanjuje učestalost i težinu infektivnih oboljenja kod dojenčadi pa tako snižava broj oboljelih i smrtnost;

• Korisno je za zdravlje žena jer smanjuje rizik od raka dojke i raka jajnika i povećava vremensku razliku između pojedinih trudnoća;

• Obitelji, kao i cijelom narodu, donosi socijalne i gospodarske prednosti;

• Pruža ženama osjećaj zadovoljstva, ako s uspjehom doje.

Prema najnovijim znanstvenim spoznajama

• Te se prednosti povećavaju tim više ako žena tijekom prvih šest mjeseci samo doji, a

nakon tog vremena počne s uvođenjem druge hrane,

• Ciljani programi za unapređenje dojenja mogu utjecati na mijenjanje ponašanja prema dojenju.

Stoga objavljujemo:

• Cilj, kojega bi širom svijeta trebalo ostvariti, jest najbolja moguća prehrana za majku i dijete; omogućiti svim ženama da doje djecu, a sva dojenčad treba tijekom prvih četiri do šest mjeseci samo sisati majčino mlijeko. Nakon toga, djeci treba uvoditi uravnoteženu i odgovarajuću hranu, ali ih se do dvije godine i dalje može dojiti. Ovakva idealna dječja prehrana može se ostvariti ako žene u svojoj okolini nailaze na razumijevanje i potporu koja im omogućuje dojiti djecu.

• U mnogim se zemljama ovaj cilj može ostvariti ako se uspostavi «kultura dojenja» i ako se pruži otpor «kulturi hranjenja bočicom». Stoga je potreban angažman i pokretanje društvenih struktura. Pritom treba svjesno iskoristiti ugled i autoritet poznatih osoba u javnom životu.

• Treba ojačati povjerenje žena u njihovu sposobnost dojenja. To znači da treba otkloniti utjecaje i pritiske koji često vrlo spretno, i indirektno negativno, utječu na stavove žena prema dojenju. To pak zahtijeva osjećajnost, stalnu budnost i fleksibilnu te sveobuhvatnu strategiju komunikacije, koja bi uključila sve medije i koja bi se obratila svim slojevima društva. Osim toga, treba otkloniti sve prepreke za dojenje u sustavu zdravstva, na radnom mjestu i u neposrednoj okolini.

• Odgovarajućim mjerama treba omogućiti da žene dobiju hranu koja je najbolja za njihovo zdravlje, kao i za zdravlje njihove obitelji. Osim toga, treba se pobrinuti da su svim ženama dostupna savjetovališta, kao i druge institucije za planiranje obitelji, tako da mogu dojiti i izbjeći porođaje koji bi uslijedili jedan za drugim, što bi moglo ugroziti njihovo zdravlje, kao i zdravlje njihove djece.

• Sve vlade bi za svoju zemlju trebale razvijati «politiku dojenja» i zalagati se za ciljeve koji su primjereni devedesetim godinama. Treba razviti takav sustav koji će nadgledati ostvarenje ovih ciljeva u cijeloj zemlji i postaviti svrsishodne pokazatelje kao npr. ustvrditi koliki broj djece se doji nakon odlaska iz bolnice i koliki je broj nakon četiri mjeseca.
• Hitno se pozivaju sve vlade pojedinih zemalja da integriraju politiku dojenja u širu zdravstvenu i razvojnu politiku. Pritom svi programi i sve predviđene mjere trebaju zaštititi, unaprijediti i pružiti potporu dojenju. To vrijedi, primjerice, za tečajeve prije porođaja kao i za brigu nakon porođaja; za savjetovališta o prehrani, za planiranje obitelji kao i za zaštitu i terapiju za određene bolesti koje se često pojavljuju kod majke i djeteta. Sve osoblje koje radi u zdravstvu trebalo bi stjecati znanja na tečajevima za usavršavanje koji će im omogućiti da politiku dojenja ostvare u praksi.

 

Praktični ciljevi

Do 1995. godine sve Vlade bi trebale:

• Imenovati priznatog koordinatora za politiku dojenja i oformiti nacionalni odbor za dojenje koji bi se sastojao od predstavnika odgovarajućih ministarstava, nevladinih organizacija i udruga koje okupljaju stručnjake s područja medicine;

• Postići da se u svim rađaonicama slijedi «Deset koraka do uspješnog dojenja», koji su navedeni u zajedničkoj deklaraciji WHO/UNICEF «Dojenje-zaštita, unaprjeđenje i potpora: posebna uloga medicinskog osoblja»;

• Tražiti da se snažnim mjerama ostvare načela i ciljevi međunarodnog kodeksa o prodaji dječje hrane kao i rezolucija Svjetskog zdravstvenog skupa koje su s tim povezane;
• Postaviti nova načela za zakone koji i ženama koje rade omogućuju dojenje; k tome se treba pobrinuti i za praktičnu primjenu tih zakona.

Osim toga, od međunarodnih organizacija tražimo:

• Razvijanje strategije za zaštitu, unaprjeđenje i potporu dojenja što uključuje i kontrolu i evaluaciju tih strategija;

• Izradu nacionalnih analiza postojeće situacije i provedbu anketa, kao i utvrđivanje nacionalnih ciljeva i planova i,

• Ustanovljavanje stalnih nacionalnih ureda za planiranje, provedbu, nadzor i evaluaciju politike dojenja.

1. kolovoz 1990. Firenca, Italija