Dokle će se na nas gledati kao na medicinski problem?

12-10-2011

Postupno, kako se mijenjala naša praksa, mijenjali su se i naši stavovi. Prije sam gledao na ljude s uskog medicinskog stajališta; dijelio sam uobičajeno gledište na porod kao na "medicinski problem" koji zahtjeva tehnička "rješenja". Odrastao sam slušajući liječnike kako o trudnicama govore kao o "pacijenticama".

Ne tako davno, držao sam predavanje na jednom njemačkom univerzitetu i jedan opstetičar je simultano prevodio. Kad god bih upotrijebio riječ "trudnica", ili "porodilja", on bi to preveo kao "pacijentica" i nije mogao shvatiti zašto su studenti tako žestoko negodovali.

Očito takav stav nije ograničen na porodništvo. Često medicinski članci govore o "metodama" i "materijalu"- gdje "materijal" označava ljude. U svim poljima medicine takvi stavovi pridonose povećanom oslanjanju na lijekove, elektronsko motrenje i kirurške zahvate. U Pithiviersu sam mogao preinačiti svoje gledište, jer sam upoznao svoje "pacijente" kao pojedince, a ne samo kao medicinsku povijest bolesti.

Iako sam bio kirurg, žene bi mi često dolazile pričajući o različitim temama, od braka do kontrole začeća. U skupinama za planiranje obitelji kojima sam se pridružio da bih bio informiran, razgovori su izlazili iz medicinskih okvira, od pitanja o kontracepciji i porodu do pitanja o spolnosti, osobnim osjećanjima i društvenim očekivanjima. Ljudi su govorili o tome zašto žele ili ne žele imati djecu; iznosili su svoja osobna iskustva trudnoće, poroda i dojenja; i pričali o tankim vezama između plodnosti i slike o sebi kao muškarcu ili ženi. Postao sam uvjeren da je rođenje daleko od toga da bude "medicinski problem", već je zapravo integralni dio spolnoga i emotivnog života.

Svakako, u našoj sam klinici svakodnevno svjedočio toj istini. I za muškarce i za žene, rođenje djeteta je bilo intenzivno, intimno, sveobuhvatno iskustvo. Kao liječnik, daleko od toga da sam bio središnja figura u toj drami; povremeno sam se čak osjećao kao uljez.

Upravo kao što je prevladavajuće shvaćanje poroda kao medicinskog događaja pretvorilo rodilišta diljem svijeta u laboratorije opremljene visokom tehnologijom, a ljudska bića u pasivne objekte, naše prepoznavanje rađanja kao emotivnog i spolnog iskustva, navelo nas je u Pithiviersu da suprotno tome vidimo sebe kao jednostavne poslužitelje, neku vrstu medicinskog potpornog tima čiji je zadatak da se miješa što je manje moguće.

Budući da nam je toliko toga od onog što smo radili bilo novo, prirodno je da smo to pokušavali staviti u neki intelektualni kontekst. Dvije nove mlade primalje, Dominique i Marie-Jose stigle su u kliniku 1969. god. i lako se uklopile u duh istraživanja. Tek nedavno diplomirale, poznavale su opstetriciju samo onako kako se prakticirala u bolnici za obuku, ali bile su poduzetne i spremne da preispitaju ono što su naučile.

Svi smo zdušno čitali Medical Nemesis Ivana Illića i njegova opažanja da su liječnici često robovi a ne gospodari tehnologije koju koriste, što smo proširili na praksu porodništva u industrijaliziranim društvima. Čitajuci Rođenje bez nasilja Frederica Leboyera, smjesta smo osjetili simpatiju za njegovu brigu za novorodenčetovo doživljavanje rođenja.

Leboyer je stvorio jezik koji je većini liječnika bio nov – jezik koji je govorio našoj osjetljivosti i emocijama kao i našem intelektu. Pokazao nam je novorodenče ne kao objekt koji je nesposoban vidjeti, čuti ili osjećati, već radije kao ljudsko stvorenje kojemu je potrebna toplina i pažnja.

Ukratko, Leboyer je bio prvi liječnik koji je prvi izrazio ono što su mnoge žene intuitivno znale o svojim bebama, usprkos suprotnim savjetima medicinskog establišmenta. Leboyer nam je u Pithiviersu dao okvir u kojemu smo mogli razumjeti naše postupke i prakticirati ih.

Pod njegovim utjecajem, naša rađonica je postala tiše i mirnije mjesto s više dobrodošlice za dijete. Ohrabrivali smo produljeni kontakt između majke i djeteta. Majkama se dopuštalo da hrane dijete odmah po rođenju i da ga kupaju ako žele. Zadovoljstvo koje smo opažali i kod majki i kod djeteta utvrdila nas je u odluci da ne koristimo lijekove i da se nepotrebno ne miješamo.

 

Izvor: "Preporod rađanja", Dr. Michel Odent