

Dojenje donošene i zdrave dojenčadi - preporuke Američke pedijatrijske akademije (II dio)
12-10-2011Slijedi 15 preporuka za dojenje donošene i zdrave dojenčadi. U 1. preporuci se navodi uloga zdravstvenih djelatnika u procesu dojenja. Vrlo je važno reći da se u nas često ne razmatra pitanje je li kontraindikacija za dojenje trajna ili privremena i ne vodi se računa o tome kako laktaciju održavati ukoliko je kontraindikacija privremena. U nas se suviše lako preporučuje prekid dojenja. Nikada se ne razmišlja na način da prekid dojenja također ima svoje rizike.
Neki postupci poput energičnog vađenja sluzi i plodove vode iz dišnih puteva mogu nepovoljno utjecati na dojenje. Naime, zdravo i donošeno novorođenče rijetko je potrebno aspirirati, a pogotovo nije potrebno taj postupak raditi grubo, jer među ostalima to može poremetiti početak stavljanja djeteta na prsa i dojenje. U 3. točki se govori o kontaktu koža na kožu. Čak i u bolnicama koje su "Baby friendly" u nas taj kontakt traje prekratko, a ukoliko se prakticira nepravilno, može čak i naštetiti djetetu. Prvo u rađaonici mora postojati zidni toplomjer kako bi se znalo kakva je temperatura zraka u rađaonici, zatim treba onemogućiti sve izvore mogućeg pretjeranog strujanja zraka, te po porodu dobro do suhoga obrisati dijete prethodno ugrijanim pelenama ili kompresama. Samo posve suho novorođenče neće biti izloženo pothlađivanju. Unatoč tome što je majka najbolji izvor topline za svoje dijete, ako je ono mokro, gubitak topline isparavanjem je prevelik i ne može se nadoknaditi. Osim toga svako je dijete potrebno pokriti toplim pokrivačem, a negdje koristi i posebno toj svrsi namijenjeno i prilagođeno janjeće krzno. Jako je važno da novorođenče ostane cijelo vrijeme uz svoju majku nakon što je završio prvi podoj. No kako to ostvariti u prilikama prenapučenih rodilišta kad majka mora ostati ležati na kolicima za bolesnike ili u rađaonici katkada i više od 12 sati dok se ne isprazni mjesto na odjelu za babinjače? U tim trenucima majke imaju većih poteškoća brinuti se i o samima sebi, a kamo li još i o novorođenčetu. Osim toga, stroga organizacijska podjela poslova u rodilištima ne dozvoljava da za novorođenče skrbi bilo tko osim sestara iz "dječje sobe" kojih također ima premalo, a organizacija posla je takva da su prilično opterećene različitim poslovima koji nisu u neposrednoj vezi s promicanjem dojenja (prikupljanje i vođenje djece, prematanje i njega, različite pretrage, postupci probira, cijepljenja itd.). Točka 4 se odnosi na dohranu. Moramo reći da se u našim prilikama dohrana u rodilištima daje i onda kad to nije medicinski indicirano. Često je tkz. pokusno vaganje i prije pokušaja uspostave laktacije, a majkama se rijetko govori o potrebi čestog stavljanja djeteta na dojku. Ona donošena djeca koja se nose majkama na prsa često se nose svaka 4 sata, što je svakako predugačko razdoblje bez hrane za dijete koje se prirodno hrani. U 5. preporuci se govori o dudama koje se gotovo redovito upotrebljavaju u većini rodilišta. Već ranije spomenuta konfuzija bradavica koja se na taj način izaziva u najranijem razdoblju vrlo loše utječe na dojenje. Osim toga, naše medicinske sestre nisu obučene za prehranu novorođenčadi šalicom, žličicom li štrcaljkom, čime se konfuzija ipak svodi na najmanju moguću mjeru. Pritom je važno naglasiti da se ova preporuka o dudicama ne odnosi na nedonoščad koja ima potrebu za nenutritivnim sisanjem kad joj majke nisu dostupne. No u nas majke nisu dostupne ne samo teško bolesnoj nedonoščadi, već često i nedonoščadi koja je zdrava, a lakša je od 2500 g. Ta djeca se nepotrebno odvajaju od majki, a mogla bi se stavljati na zahtjev na prsa uz nešto pojačan nadzor.
U točki 7 se govori o tome da zdravstveni djelatnici moraju barem dva puta dnevno procijeniti proces dojenja i to zabilježiti u dokumentaciju. To u nas nije tako čak niti u rodilištima koja su "Baby friendly". UNICEF je izdao jedan formular za procjenu dojenja koji izgleda ovako: FORMULAR ZA PROMATRANJE DOJENJA
Prezime i ime majke Datum Ime djeteta Dob djeteta (tekst u zagradama se odnosi samo na novorođenčad i novorođenačko razdoblje)
U preporuci 8 se govori o broju mokrenja i stolica po pojedinim danima. To su vrlo praktične i korisne preporuke za roditelje i zdravstvene djelatnike, pa preporučam da ove brojke barem okvirno zapamtite. To će poprilično pomoći u snalaženju oko dojenja i rješavanju mnogih dilema i nesigurnosti. U točki 9 se govori da bi novorođenčad trebala imati ambulantni pregled u 2. ili 3. tjednu života, što bi bilo korisno i u našim prilikama. Naime razdoblje nakon dolaska iz rodilišta je najosjetljivije i najranjivije za nastavak procesa dojenja. Kod nas je prvi sistematski pregled novorođenčeta predviđen u dobi od 28 do 30 dana, što je svakako prekasno. Bez obzira na posjete patronažne sestre, ipak bi za podizanje samopouzdanja i povećanje kvalitete zaštite bilo poželjno da dijete vidi pedijatar u 2. ili 3. tjednu života.
U točki 11 se govori da se vitamin K mora novorođenčadi koja se isključivo doje primjeniti unutar 6 sati od rođenja i to nakon prvoga podoja injekcijom u mišić, dok davanje na usta nije preporučljivo zbog povećane opasnosti od krvarenja nakon jednokratnog davanja. Na usta bi bile potrebne višekratne doze do dobi od 4 mjeseca kako bi se postigao isti učinak kao s injekcijom u mišić jednokratno. U nas većina novorođenčadi dobiva vitamin K intramuskularno odnosno injekcijom u mišić, što je sukladno najnovijim preporukama. U točki 12 se govori o vitaminu D. Naše preporuke su drugačije i one govore o primjeni vitamina D u dozi od 400 IJ cijele prve godine života, te u zimskim i proljetnim mjesecima u 2. i 3. godini života. U našim preporukama nema govora o količini posisanog mlijeka i trajanja profilakse vitaminom D. Istaknute su kratkoročne i dugoročne opasnosti od izlaganja novorođenčeta suncu, te neučinkovitost sunčevih zraka za proizvodnju vitamina D ako se koriste zaštitna sredstva. U točki 13 se govori o dodavanju floura. Flour treba dodavati i u nas jer obična voda sadrži male količine floura. Ove preporuke slažu se s preporukama koje u nas postoje o davanju floura od 6. mjeseca nadalje. U točki 14 se govori da majka dojilja i dijete koje se doji moraju spavati blizu jedno drugoga kako bi se dojenje moglo što lakše provoditi. U točki 15 se govori o tome da se uloži svaki napor u održanje dojenja u svakoj prilici kad su majka i dijete odvojeni jedno od drugoga zbog bolesti. Moram priznati da u nas to nije uvijek bilo tako jer je donedavno postojao propis da one majke koje su od bolnice udaljene manje od 25 km nemaju pravo biti u bolnici sa svojim dojenčetom.. Nedavno je taj apsurdni propis ukinut, jedino je ostala dobna granica od 6 mjeseci, što nije sukladno niti ovome sadašnjem stavu AAP, a niti ranijim stavovima UNICEF-a. Dijete ima pravo na dojenje sve dotle dok ono traje, dok to majka i /ili dijete žele. U nas oni koji donose zakone još uvijek nisu prepoznali važnost i vrijednost dojenja, što u konačnici ima i pozitivne financijske učinke. Što se izdajanja tiče, naše su bolnice vrlo slabo opremljene opremom za izdajanje, a uopće nema mogućnosti iznajmljivanja takve opreme niti uz plaćanje niti na teret zdravstvenoga osiguranja. Vjerojatno će se nevladine organizacije poput Rode dosjetiti i organizirati najam te i druge rijetke opreme koja je potrebna u dojenačkom razdoblju, a pomaže i osigurava kvalitetniji život djeci i roditeljima. (Slijedi: prijevod Preporuka Američke pedijatrijske akademije):
Preporuke za dojenje donošene i zdrave dojenčadi Pedijatri i ostali zdravstveni djelatnici bi trebali preporučivati ženino mlijeko za svu djecu u koje dojenje nije kontraindicirano, a roditelje opskrbiti s najnovijim potpunim informacijama o prednostima i tehnikama dojenja, kako bi se osiguralo da je njihova odluka zasnovana isključivo na potpunoj informiranosti o tome pitanju. · Kad dojenje nije moguće uspostaviti neposredno, potrebno je osigurati izdojeno majčino mlijeko. Ukoliko postoji poznata kontraindikacija za dojenje, potrebno je razmotriti radi li se samo o privremenoj kontraindikaciji, te ako je stvarno tako, potrebno je savjetovati izdajanje kako bi se osigurao nastavak proizvodnje mlijeka. Prije nego se dadu preporuke da se ne doji odnosno preporuči se prekid dojenja, potrebno je odvagnuti prednosti dojenja u odnosu na rizike koji nastaju zbog prekida prehrane ženinim mlijekom. U razdoblju po porodu potrebno je poticati one preporuke i praksu koje najbolje utječu na započinjanje i održavanje procesa dojenja. · Edukacija roditelja prije i nakon rođenja djeteta je veoma važna sastavnica uspješnog dojenja. Potpora i poticanje dojenja od strane oca može uvelike pomoći majci tijekom započinjanja dojenja i tijekom onih razdoblja kad se pojavljuju poteškoće. U skladu s odgovarajućom skrbi majke, potrebno je na najmanju moguću mjeru svesti primjenu lijekova koji mogu utjecati na povećani nemir djeteta i njegovo ponašanje tijekom hranjenja. Također je potrebno izbjegavati one postupke koji mogu nepovoljno utjecati na dojenje ili traumatizirati dijete uključujući nepotrebnu, prekomjernu i suviše energičnu aspiraciju usne šupljine, jednjaka i dišnih puteva, kako bi se izbjeglo oštećenje sluznice usta i ždrijela, što može dovesti do nepoželjnih ponašanja tijekom hranjenja. Zdrava novorođenčad trebaju biti stavljena i ostavljena u neporednom kontaktu koža na kožu sa svojom majkom odmah nakon rođenja sve dok se ne ostvari prvi podoj. · Živahno i zdravo novorođenče sposobno je prihvatiti dojku bez posebne pomoći unutar jednoga sata po rođenju. Osušiti dijete, ocijeniti Apgar indeks i orijentacijski pregledati dijete dok je sa svojom majkom. Majka je optimalan izvor topline za dijete. Potrebno je odgoditi vaganje, mjerenje, kupanje, pikanje lancetom i profilaksu oftalmije sve dok se ne okonča prvi podoj. Novorođenčad na koju su utjecali lijekovi majke mogu iziskivati odgovarajuću pomoć za uspješno stavljanje na dojku. Osim u izuzetnim prilikama, novorođenče mora ostati uz majku tijekom cijelog razdoblja oporavka nakon poroda. Dodatnu prehranu (voda, vodena otopina glukoze, adaptirano mlijeko i ostale tekućine) zabranjeno je davati dojenčadi na prsima, osim ako to nije medicinski indicirano i preporučeno od strane liječnika. Uporabu dudica najbolje je izbjegavati tijekom uspostavljanja procesa dojenja, a mogu se upotrebljavati tek nakon uspostave dojenja. · U neke novorođenčadi rana uporaba duda varalica može loše utjecati na uspostavljanje dojenja, a u drugih može ukazivati na postojanje poteškoća s dojenjem koje treba prevladati. · Ova preporuka se ne odnosi na zabranu primjene dudica za nenutritivno sisanje i vježbanje nedonoščadi i ostale novorođenčadi u jedinicama pojačane njege. Tijekom nekoliko prvih tjedana dojenja, majke treba savjetovati da doje 8 do 12 puta dnevno tijekom 24 sata, nudeći dojku kad god novorođenče pokazuje znakove gladi kao što su povećani nemir, fizička aktivnost, mljackanje i traženje. · Plač je kasni znak gladi. Odgovarajuće započinjanje dojenja potaknuto je kontinuiranim zajedničkim boravkom majke i djeteta ("rooming in") tijekom 24 sata danju i noću. Majka mora ponuditi obje dojke tijekom svakog podoja u razdoblju tijekom kojeg dijete želi biti na dojci. Tijekom svakog podoja prvo se ponudi jedna, a zatim druga dojka, a kod sljedećeg je obratno kako bi se osiguralo ravnomjerno poticanje dojki na proizvodnju i otpuštanje mlijeka. Tijekom prvih nekoliko tjedana nakon rođenja, dijete koje ne zahtjeva podoj potrebno je nakon 4 sata od zadnjeg podoja probuditi. · Nakon što je dojenje uspostavljeno, učestalost podoja se može smanjiti na oko 8 tijekom 24 sata, no dojenče ponovno može povećati broj podoja tijekom ubrzanog rasta ili kad treba veći volumen mlijeka. Educirani zdravstveni djelatnici moraju barem dva puta dnevno učiniti formalnu ocjenu procesa dojenja, uključujući i promatranje položaja, prihvaćanja dojke i prijenosa i otpuštanja mlijeka, uz unošenje podataka u posebnu dokumentaciju tijekom svakog dana boravka u bolnici nakon rođenja. · Potrebno je potaknuti majke da zabilježe vrijeme i trajanje svakog podoja, te broj mokrenja i broj stolica rano nakon rođenja u bolnici i prvih tjedana kod kuće, što će pripomoći podupiranju procesa dojenja i njegovoj lakšoj ocijeni. Poteškoće koje su primjećene u bolnici moraju se otkloniti te planirati način njihovoga rješavanja, o čemu treba obavijestiti oba roditelja i zdravstvene djelatnike koji će doći u kuću. Svu dojenu novorođenčad mora pregledati pedijetar ili drugi kompetentni i iskusan zdravstveni djelatnik u dobi od 3 do 5 dana kao što je ranije preporučila AAP. · Ta posjeta uključuje vaganje djeteta i njegov fizikalni pregled osobito što se tiče žutice i hidracije, majčinih poteškoća s dojkama (bolni podoji, napete i bolne dojke), izlučivanje stolice i mokraće (za očekivati je 3 do 5 mokrenja i 3 do 4 stolice tijekom 3. do 5. dana; te 4 do 6 mokrenja i 3 do 6 stolica dnevno tijekom 5. do 7. dana života), te formalnu provjeru dojenja u pogledu položaja i tehnike prihvaćanja dojke te otpuštanja mlijeka. Ukoliko je gubitak na težini djeteta veći od 7 % njegove porodne mase, to ukazuje na postojanje poteškoća s dojenjem, te zahtjeva pomnije promatranje procesa dojenja, uključivanje nekih intervencija za prevladavanje poteškoća i povećanje proizvodnje i otpuštanja mlijeka. Dojena djeca trebala bi imati drugi ambulantni pregled u dobi od 2 do 3 tjedna, tako da se može kontrolirati napredak djeteta i pružiti dodatna potpora dojenju uz ohrabrenje majke tijekom toga veoma osjetljivoga razdoblja. Pedijatri i roditelji moraju biti svjesni da je isključivo dojenje dostatno za podržavanje optimalnog rasta i razvoja tijekom otprilike prvih 6 mjeseci života, te da dojenje pruža neprestanu zaštitu od proljeva i obolijevanja od bolesti dišnih puteva. Dojenje bi trebalo nastaviti tijekom barem prve godine života pa i nakon toga ako to uzajamno žele majka i dijete. · Dodatnu hranu (dohranu) bogatu željezom potrebno je postepeno uvoditi u dobi od oko 6 mjeseci. Nedonoščad i dojenčad male porodne težine, te ona dojenčad koja ima nedovoljne pričuve željeza, zahtijevaju dodatak željeza i prije navršenih 6 mjeseci. Željezo se može davati nastavljajući isključivo dojenje. · Posebne potrebe ili prehrambene navike u pojedine dojenčadi mogu zahtijevati uvođenje dohrane čak i u dobi od 4 mjeseca, dok neka dojenčad neće biti spremna na prihvaćanje dohrane sve do dobi od oko 8 mjeseci. · Uvođenjem dohrane prije dobi od 6 mjeseci ne povećava se kalorijski unos kao niti brzina rasta, a jedino se smanjuje unos onih sastavnica majčina mlijeka koje djeluju zaštitno. · Tijekom prvih 6 mjeseci čak i u veoma toploj klimi, voda i sok nisu potrebni dojenoj djeci, a njima se mogu unijeti zagađivači ili alergeni. · Povećano trajanje dojenja ima značajan povoljan utjecaj na zdravlje majke i djeteta, a naročito je važno zbog odgađanja ovulacije, doprinoseći tako optimalnim razmacima između poroda. · Ne postoji gornja granica trajanja dojenja te nema dokaza o štetnosti produljenog dojenja do 3. godine života ili dulje na psihološke ili razvojne procese djeteta. · Dojenčad koja se prestane dojiti prije dobi od 12 mjeseci ne bi smjela dobivati kravlje mlijeko, već željezom obogaćene nadomjestke za prehranu dojenčadi. Sva dojena dojenčad treba dobiti 1 mg vitamina K1 intramuskularno nakon završetka prvog podoja ili unutar prvih 6 sati života. · Davanje vitamina K na usta nije preporučljivo. Tim se načinom ne mogu osigurati dostatne zalihe vitamina K za sprječavanje hemoragijske bolesti novorođenčeta kasnije u dojenačkom razdoblju u djece na prsima, osim ako se ne daju ponavljane doze vitamina K tijekom prva 4 mjeseca života. Sva dojena djeca trebaju dnevno dobiti 200 IJ vitamina D oralno u obliku kapljica počinjući tijekom prva 2 mjeseca života i nastavljajući sve dotle dok dnevni unos vitaminom D obogaćenog nadomjestka za majčino mlijeko ili majčinog mlijeka ne bude barem 500 mL. · Iako majčino mlijeko sadrži male količine vitamina D, to nije dovoljno za prevenciju rahitisa. Izlaganje kože ultravioletnim B zrakama sunčeva svjetla je uobičajeni način proizvodnje vitamina D. Međutim, postoji povećana opasnost od opekotina od sunca (kratkoročno) i razvoja raka kože (dugoročno) zbog izlaganja suncu, naročito mlađe djece, što čini se opravdava preporuku o neizlaganju sunčevu svjetlu. Osim toga, sredstva za zaštitu od sunca smanjuju proizvodnju vitamina D u koži. Fluor ne bi trebalo davati tijekom prvih 6 mjeseci života. · Od dobi od 6 mjeseci pa sve do dobi od 3 godine će odluka o dodatku fluora ovisiti o njegovoj koncentraciji u pitkoj vodi (dodavanje fluora obično nije potrebno osim ako je njegova koncentracija u pitkoj vodi manja od 0,3 ppm), drugoj hrani, izvorima tekućine i pasti za zube. Majka i dijete moraju spavati blizu jedno drugoga kako bi se olakšalo dojenje. Ukoliko je potreban boravak u bolnici bilo majke dojilje ili dojenčeta, potrebno je učiniti sve da se dojenje održi najbolje neposredno ili tako da se majka izdaja ako je to potrebno.
Prim. mr. sc. Milan Stanojević, dr. med.,pedijatar, član Hrvatske udruge za potporu dojenju, članice IBFAN-a Prenosimo uz dozvolu izvora: Mjesečnik za trudnice i roditelje "Bebe" Objavljeno: 28. lipnja 2005.
Tekstovi o dojenju, kao i fotografije na stranici www.roda.hr vlasništvo su udruge Roda, i ne smiju se prenositi bez odobrenja. Ukoliko želite širiti znanje o dojenju pozivajući se na naše stranice, kontaktirajte nas na e-mail: dojenje@roda.hr Hvala.
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||