12-10-2011
Kada sam zatrudnjela, rekla sam samoj sebi: "E, ti ćeš dojiti i ništa te ne smije iznenaditi", misleći tada na skokove u razvoju, zastoj mlijeka, mastitis, glupe, netočne i bezobrazne savjete. I tako sam provela sate i sate čitajući Rodinu stranicu, tuđa iskustva i odgovore savjetnica, ne sluteći da me za ono što mi je život namijenio nitko nije mogao pripremiti.
Došao je i taj dan kada je moja mala Gita odlučila upoznati svoju mamu "oči u oči" i, kao što vidite iz naslova, moja Gita se rodila s Downovim sindromom. Moram reći da sam se tada osjećala očajno, tužno i bespomoćno. Jedna od prvih informacija vezana za tu novonastalu situaciju došla je od ginekologa koji me porodio, naime da će mi od šoka "nestati mlijeko" i da će biti živo čudo ako uspijem dojiti i jedan dan.
Ne mogu reći da je početak bio lagan. Gita je bila uspavanija od drugih beba, sa slabijim refleksom za sisanje. Podoji su nam trajali i po sat i pol, pa pauza pola sata, pa opet sat i pol... Već smo u rodilištu počeli koristiti šeširiće i njih smo upotrebljavali tijekom sljedeća tri mjeseca. Koliko god su nam pomogli u lakšem dojenju, mislim da su oni krivi za dva mastitisa (bakterijska), soor, zastoj mlijeka, zakašnjelu regulaciju "ponude i potražnje".
Gita sada ima skoro šest mjeseci i isključivo je dojena beba. U svoje ime, a mislim da bi se i Gita složila sa mnom, mogu reći da je dojenje fenomenalna stvar, i tu ne mislim samo na jednostavnost tog čina (kada se sve stvari poslože), i na zasluge za imunitet (koji je za djecu s Downovim sindromom od vrlo velike važnosti), nego na ogromnu količinu ljubavi i neobjašnjivih emocija koje me preplave kada dojim, a koje su svojstvene samo tom činu.
Ovo moje iskustvo podijelila sam s vama samo iz jednog razloga (dobro, htjela sam se i pohvaliti), naime da ohrabrim majke koje imaju problema s dojenjem, da uvjerim majke koje olako odustaju od dojenja da ono nema alternative i da majčino mlijeko ništa na ovom svijetu ne može zamijeniti – educirajte se i okružite "prodojećim" ljudima!
Za svaki problem postoji rješenje, samo ga treba pronaći na pravom mjestu (a kako ste već na Rodinoj stranici – na pravom ste mjestu!).
Gita sada teži skoro 8 kg, i na preporuku naše fenomenalne pedijatrice ona će biti samo dojena do navršenih 7 mjeseci (jer dobro napreduje samo na mlijeku).
Toliko od mene. Rode, hvala Vam što postojite!
IVANA I GITA
objavljeno: 6. prosinca 2008.
Tekstovi o dojenju, kao i fotografije na stranici www.roda.hr vlasništvo su udruge Roda, i ne smiju se prenositi bez odobrenja. Ukoliko želite širiti znanje o dojenju pozivajući se na naše stranice, kontaktirajte nas na e-mail: dojenje@roda.hr Hvala.
