Darovitost

12-10-2011

Raznoliki su pristupi i definicije darovitosti. U znanstvenom svijetu se koristi oko 140 različitih definicija ovog pojma (prema Cvetković-Lay, 2002.). Općenito bi se darovitost mogla odrediti kao sklop osobina koje omogućuju pojedincu da dosljedno postiže izrazito iznad prosječan uradak u jednoj ili više aktivnosti kojima se bavi.

U praksi se prepoznaje tzv. produktivna darovitost, odnosno darovitost koja se iskazuje kroz produkte u ranijem, bržem, boljem, višem, uspješnijem, dakle natprosječnom postignuću.

Da bi se darovitost mogla iskazati u izrazito natprosječnom postignuću u aktivnostima kojima se pojedinac bavi, on mora imati određeni potencijal, koji će mu omogućiti da se neke njegove sposobnosti razviju do tog stupnja. Takva se mogućnost naziva potencijalna darovitost. Osnovu potencijalne darovitosti čini niz naslijeđenih predispozicija. Sva darovita djeca imaju razvijene neke sposobnosti (kao i veće biološke potencijale za njihov razvoj) koje im omogućuju postizanje izrazito iznad prosječnih uradaka u različitim zadacima. Pri tome mislimo na opće intelektualne sposobnosti, koje se iskazuju kroz iznimno intelektualno funkcioniranje, i/ili specifične sposobnosti, koje se iskazuju kroz različita specifična područja djelovanja.

Daroviti pojedinci imaju i neke specifične osobine ličnosti koje pridonose iskazivanju darovitosti. Pri tome se najveći značaj pridaje specifičnoj motivaciji za rad. Ona se iskazuje u izričitoj usmjerenosti prema cilju u aktivnosti koja je predmetom specifična interesa, kao i u iznimnoj radnoj energiji. Takve osobine dovode do izuzetne obaviještenosti o području koje je predmetom specifičnih interesa i fascinantnim znanjem.

Od postignuća koje se smatra pokazateljem darovitosti ne očekuje se samo da bude visoko iznad prosjeka nego da predstavlja kreativan doprinos području u kojem se javio. Kreativnost je ona sposobnost koju u djece možemo naslutiti u njihovim originalnim i neuobičajenim pitanjima i odgovorima, u neuobičajenim mudrim izjavama, njihovoj neiscrpnoj maštovitosti i inventivnosti, smislu za improvizaciju i originalnim rješenjima problema, hrabrosti da iskažu te ideje itd..

Mjesto međusobnog preklapanja iznad prosječno razvijenih sposobnosti, osobina ličnosti, posebno specifične motivacije za rad i kreativnosti tvori prostor u kojem se iskazuje darovitost u specifičnim područjima aktivnosti (tzv. troprstenasta koncepcija darovitosti, Renzulli i Reis, 1985., prema Cvetković- Lay, 2002.).

Darovitost zamijećenu kod djece bilo bi potencijalno korisno u što ranijoj dobi sustavno poticati, osiguravajući djeci širok opseg iskustava, te uvjete za razvoj vještina, stavova i znanja kojima će upotpunjavati svoju ličnost i dalje razvijati darovitost. Upravo o ogromnom prostoru odgojnih utjecaja, koji se nalazi između potencijalne i produktivne darovitosti, ovisi koji će i koliki dio potencijala biti iskazan kroz iznimna postignuća koja određuju darovitost pojedinca. Gotovo svako dijete predškolske dobi treba tretirati kao potencijal i osigurati mu odgoj i obrazovanje koje će maksimalno poticati razvoj njegovih potencijala.

Darovita djeca nemaju samo brži razvoj od ostale djece nego se i bitno kvalitativno razlikuju od njih. Ona zahtijevaju minimum strukturirane podrške, sposobna su za samostalna otkrića i pronalaženje novih putova razumijevanja i imaju veliku potrebu za ovladavanjem nekim područjem, po čemu se razlikuju od djece koja su samo jako marljiva i trude se.

Winner (1996, iz Cvetković – Lay, 2002.) pod terminom darovita djeca podrazumijeva tri karakteristične i atipične osobine u odnosu prema ostaloj djeci: 1. rano sazrijevanje; 2. otpočetka "pjevaju svoju pjesmu"; 3. zanos u ovladavanju vještinama.

Darovito dijete počinje ovladavati nekim područjem znatno prije prosjeka svoje dobne skupine, napreduje mnogo brže od prosječnog djeteta u određenim područjima, ponajviše zato što mu učenje i ovladavanje vještinama u tim područjima ide mnogo brže i lakše. Ono uči na kvalitativno različit način i treba mu minimum pomoći odrasle osobe da bi ovladalo područjem svog intenzivnog interesa. Veći dio vremena uči samostalno. Ono što darovita djeca otkrivaju učeći djeluje na njih motivirajuće i tjera ih korak dalje u ovladavanju materijom. Često samostalno pronalaze nova pravila, te nove, osebujne načine rješavanja problema unutar tog područja.

Daroviti imaju snažnu unutarnju motivaciju za ovladavanjem i osmišljavanjem područja u kojem pokazuju napredan razvoj. Ona očituju vrlo intenzivan, gotovo opsesivan interes, sposobnost snažnog usredotočenja, strast i zanos u ovladavanju specifičnim područjem.

Živo, bistro dijete može uložiti sate u ovladavanje određenim područjem i može, također, impresionirati svojim postignućem. Međutim, takvo dijete nije rano sazrelo. Ono ne uči iznimno bržim tempom i s posebnom lakoćom. Da bi napredovalo, ono zahtijeva stalnu potporu, pomoć, instrukcije i ohrabrenje odraslih i obično ne dolazi samostalno do otkrića o području svoga interesa, ne otkriva nove putove rješavanja problema, niti očituje unutarnju "strast" za ovladavanjem nekim područjem. Unatoč svom trudu, ono nikada ne doseže onu razinu postignuća u nekom području koje darovito dijete postiže s očito manje truda (prema Cvetković – Lay, 2002.).

Gardner (iz Cvetković - Lay, 2002.) razlikuje sedam inteligencija: verbalno - lingvističku, logičko - matematičku, vizualno - spacijalnu, glazbeno - ritmičku, tjelesno - kinestetičku, intrapersonalnu i interpersonalnu inteligenciju. On smatra da svatko ima jedinstvenu mješavinu svih ovih inteligencija, s time da se pojedine javljaju različitim intenzitetom. Ako se u pojedinca neka od ovih inteligencija javi u značajno većem intenzitetu, on će biti darovit u tom području.

Vizualno – spacijalna inteligencija iskazuje se kroz sposobnost snalaženja u prostoru te stvaranje i transformaciju prostornih predodžaba. Dobar pokazatelj veće razvijenosti ove vrste inteligencije u djece je lakoća snalaženja i rješavanja problema u prostoru, kreiranje i građenje objekata u prostoru, kreiranje i građenje objekata od kocaka i sličnog gradbenog materijala. Takvu vrstu inteligencije najviše iskazuju navigatori, inženjeri, kirurzi, skulptori i slikari, arhitekti i sl..

Prema analizama autorica Winner i Martino (1993, prema grupi autora, 2004.) likovni se talent ne pojavljuje često u predškolskom razdoblju. Smatra se da se zreli likovni produkt ne može pokazati prije 10. godine, prvenstveno zbog nedovoljne razvijenosti motorike prstiju. Relativno kasno pojavljivanje likovne darovitosti djelomično proizlazi iz činjenice da su likovni uradci zapravo samostalno stvaranje, a ne tehnička reprodukcija već stvorenog djela, kao što je to slučaj u glazbi. Likovno darovita djeca faze likovnog razvoja (faza šaranja, faza slučajne reprezentacije, faza pokušaja postizanja namjerne sličnosti predmeta i crteža, faza nastanka jednostavnih slika) prolaze mnogo brže od prosječne djece. Glavni pokazatelj likovne darovitosti jest sposobnost djeteta da proizvede prepoznatljive oblike najmanje godinu dana prije svojih vršnjaka. Tako likovno darovita djeca već u dobi od dvije godine mogu nacrtati krug koji predstavlja jabuku, a također i bazičnu crtu na kojoj jabuka stoji. Darovito dijete će vrlo brzo prijeći fazu slučajne reprezentacije, pokušaja postizanja namjerne sličnosti predmeta i crteža i faze jednostavnih slika, te će rano ući u fazu realističnog prikaza stvarnosti, vjerno oponašajući objektivnu sliku predmeta, dodajući složene pojedinosti koje prosječno dijete i ne primjećuje niti je za njih zainteresirano. Likovno talentirano dijete vrlo će brzo postići slike poput odrasloga, složene slike koje pokazuju nastojanje da se razumije struktura predmeta, kao i vještinu u postizanju oblika, boje i kompozicije. Ona imaju i slijedeće osobine: uporno zadržavanje i istraživanje određene teme; proizvodnja velikog broja likova stripova; svakidašnje i dugotrajno crtanje i slikanje umjesto igre i drugih aktivnosti. Čini se da bitnu razliku između uobičajenog likovnog razvoja i razvoja likovno darovitog djeteta leži u tri bitne karakteristike:

  1. likovno prosječna djeca barataju naučenim likovnim shemama; likovno nadareni se oslanjaju na zapamćene pojedinosti neke doživljene situacije;
  2. likovno daroviti ranije ovladaju likovnim vještinama prikazivanja kao što su postizanje rotacije, skraćenja, perspektiva, sijena.
  3. likovno darovito dijete nije sposobnije samo u likovnom izražavanju nego ima povećanu osjetljivost za oblike, boju, teksturu, položaj i pokret.

Glazbeno - ritmička inteligencija iskazuje se kroz smisao za ritam i glazbu. Djeca s razvijenom ovom vrstom inteligencije često udaraju ritam nekih melodija ili pjevaju sama za sebe. Mogu izmisliti melodiju i njome ispričati neku priču. Zapažaju različite zvukove u okolini, imaju sposobnost raspoznavanja ritma, pa i određene teme u glazbi, te dijelova melodije. Bolje pjevaju od ostale djece i kvalitetnije se ritmički i glazbeno izražavaju na udaraljkama ili glazbenim instrumentima. Veću glazbenu inteligenciju očituju pjevači, skladatelji, glazbenici, dirigenti i sl.. Glazbene sposobnosti su naslijeđene biološke mogućnosti prepoznavanja i reprodukcije zvuka i zvukovnih kombinacija. One se, razvojno gledajući, vrlo rano pokazuju. Uključuju: pamćenje melodije, percepciju ritma, shvaćanje tonaliteta, utvrđivanje intervala (visinskih odnosa među tonovima), sposobnost uočavanja estetskog značenja, apsolutni sluh, te najvažniju sposobnost, koja se temelji na osjećaju za visinu, razumijevanje melodije.

Verbalno – lingvistička inteligencija iskazuje se kroz bogat rječnik i brzu i laku manipulaciju verbalnim simbolima, riječima. Izraženu sposobnost u ovom području imaju djeca čiji je rječnik bogatiji od rječnika njihovih vršnjaka te ona koja su sposobna ispričati/prepričati bogatu i cjelovitu priči ili događaj, s brojnim iskustvenim detaljima. Ova je vrsta inteligencije osobito je razvijena u pjesnika, govornika, voditelja, političara, novinara i sl.. Logičko – matematička inteligencija obuhvaća vještine apstraktnog mišljenja i rješavanja problema. Djeca s izraženijim sposobnostima u ovom području prije će, brže i lakše od ostale djece manipulirati apstraktnim pojmovima i zamislima, te količinama i brojevima. Ova je vrsta inteligencije najviše zastupljena u matematičara, inženjera, fizičara, astronoma i sl..

Tjelesno – kinestetička iskazuje se kroz sposobnost izvođenja i usklađivanja pokreta tijela. Djeca s razvijenom ovom vrstom inteligencije vrlo izražajno pokretom reagiraju na različite poticaje, iskazuju nevjerojatnu okretnost i spretnost u pokretima i/ili manipuliranju predmetima (loptom npr.). Ovu vrstu inteligencije iskazuju sportaši, glumci, plesači, akrobate i sl..

Intrapersonalna inteligencija iskazuje se u boljem razumijevanju sebe i svojih potreba. Djeca s razvijenom ovom vrstom inteligencije daleko bolje razumiju ne samo svoje potrebe već i svoje sposobnosti, osobine ličnosti, čuvstva i sl.. Oni iskazuju veliku upornost u onome čime se bave. Jednostavno, imaju izraženu svijest o sebi. Među njima se često nalaze budući filozofi, psiholozi i sl..

Interpersonalna inteligencija se iskazuje u boljem razumijevanju drugih ljudi i njihovih potreba. Djeca s izraženom interpersonalnom inteligencijom često su vođe i organizatori u grupi, osjetljiva su za potrebe i osjećaje drugih, pomažu u rješavanju sukoba, lako započinju igru s drugima, dobro se slažu s drugom djecom i među njima su omiljena. Bolje od druge djece prepoznaju emocije na osnovi facijalne ekspresije. Oni su možda budući politički i religijski vođe, vješti voditelji ili učitelji. Mnoge tzv. pomažuće profesije (terapeuti, savjetnici) imaju izraženo razvijenu ovu vrstu inteligencije.

Autorica: Prof. Zvjezdana VESELINOVIĆ, stručni suradnik-psiholog
Dječji vrtić "Maslačak", Zaprešić

Koautor: Mr. sc. Joško SINDIK, stručni suradnik-psiholog savjetnik
Dječji vrtić "Trnoružica"; Dječji vrtić "Maksimir", Zagreb

Objavljeno: 26. ožujka 2007.