Dan kad se kod kuće rodila Olivija Adriana

12-10-2011

Sve je počelo još u ponoć kad sam osjetila valove energije u predjelu križa i stezanje trbuha. Da, bili su to  trudovi, ali blagi i dolazili su svakih dvadesetak minuta. “Odoh ja opet spavati, trebat će mi energije”, rekla sam sama sebi. Nakon nekoliko sati prevrtanja u krevetu, u 5 ujutro, nazvala sam svoju babicu. Razmišljala sam zovem li je prerano ili ne, ali željela sam da ona zna da je počelo, da ne bi slučajno otišla negdje drugdje, a ja završila u bolnici. Tijekom trudnoće nisam uopće bila kod ginekologa, babica je pratila moju trudnoću cijelo vrijeme. Trebala mi je njezina smirenost i utjeha. Bilo mi je lakše nakon razgovora s njom. Ona je moj saveznik na putu kojim putujem nešto manje od devet mjeseci i prirodno je da se čujemo. Dogovorile smo se da će ona nazvati za nekoliko sati ili da ja nju nazovem ako se nešto promijeni. U 8 sati trudovi su još uvijek blagi, ali česti, svakih desetak minuta. Osjećala sam se zbunjeno dok sam pomagala klincima da se spreme za školu. Dvanaestogodišnji sin i dvije kćeri od deset i osam godina nisu znali što se dešava. “Još je prerano najavljivati”,  pomislila sam, “a trudovi mogu i proći pa ih bez veze uznemiravam.” Ili je to možda bila sramežljivost? Obavijestila sam supruga dok se spremao na posao (mi smo u fazi obavještavanja već duže vrijeme, ali to je druga priča...) i mamu. Moja mama, koja je došla kod nas u Ženevu prije dva tjedna, je “cool” tip i vijest je prihvatila sa smiješkom i zagrljajem. U sljedećih nekoliko sati bila sam u kontaktu s babicom. Ona je predložila toplu kadu, ja sam predložila šetnju po kvartu. Godila mi je topla voda, šetnja također, no trudovi su i dalje bili blagi, ali u razmaku od 4 minute.

Oko 13 sati stvar je postala ozbiljnija, trudovi su postali snažniji. Babica je već tu, popile smo čaj. Ovorena sam  4 centimetra, tlak je u redu. Pripremile smo sobu za porođaj. Krevet smo zaštitile velikom plastičnom presvlakom, stavile  pamučnu plahtu preko nje, a babica je svoja pomagala razmjestila po sobi. U međuvremenu ja sam padala u mamin zagrljaj. Trudovi su iznenada postali  nesnošljivo bolni. Razmišljala sam što mi je to trebalo...I to četvrti  put! I gdje je on sada kada mi najviše treba?! Klečala sam na krevetu i kod svakog truda stisnula mamina ramena. Činilo mi se da tako bolno nije bilo u prijašnja tri porođaja. Osjetila sam potrebu za tiskanjem i u isto vrijeme iznemoglost, kao da nestajem. Prije nego što su me negativne misli potpuno obuzele, sabrala sam se i rekla sama sebi: “Budi tu i sada!”  Osvrnem se oko sebe. Zapazim ogledalo (klinci su ga napravili zajedničkim snagama i poklonili za moj posljednji rođendan) i pogledam njime rodnicu. Vidjela sam bebinu glavicu, crna kosica nazirala se ispod sloja bijele masti i plodne vode. Preplavila me takva radost, bol je sada dobila drugu svrhu: ne da me boli, nego da rodi moju bebu! Trudovi i ja, mi smo sada tim! Babica kaže: “Još malo… Bravo, Mirjana!”…Čula sam prasak i topla voda razlila se po mojim nogama. Bebina glavica se jos više spustila, još jedan trud i glavica je vani. Drugi trud i bebino tijelo se izmigoljilo. Zaplakala je. Vidjela sam  kako leži pored mojih nogu, s pupčanom vrpcom omotanom oko njezine noge.

porod_oliviaI sljedeće čega se sjećam je beba u mom naručju, topla, mirisna i modro plava kao … Krishna. Babica kaze da je jako brzo izašla van i da je zato tako plava. Dala joj je da udahne malo kisika i odjednom je promjenila boju u ružičastu. Vidi ti kameleona ili bolje rečeno, kameleonicu! Dala sam joj dojku i pametna curica odmah se prihvatila posla. Bila su 3 sata i dvadesetak minuta. Tata je stigao baš na vrijeme da presiječe pupčanu vrpcu i obavi svoj tradicionalni posao, prvo bebino  kupanje. Kao i njezine sestre, koje su takoder rođene kod kuće, Oli se opustila u tatinim rukama i široko otvorenim očima promatrala oko sebe. Dok se beba kupala, posteljica je izašla van i babica mi je detaljno objasnila što se već da objasniti o posteljici. Onda sam se otuširala. Baš mi je prijala topla voda. Osjećala sam se predivno, kao da bih mogla poletjeti!

Uskoro su došle Oline sestre i brat. Zanijemili su od iznenađenja i čuđenja. Sestre su naizmjence držale svoju novu sestru, a brat je zapitkivao:”Zašto su joj nokti takvi, što je to bijelo po njezinoj koži?”

Najela sam se, nije bilo lako zadovoljiti moj apetit, i zavukla se u topli krevet s Oli u mom naručju. Svi su se povukli i ostavili nas da se odmaramo dok su se na nebu pojavljivale prve zvijezde.

Eto, tako je protekao dan kad se kod kuće rodila Olivija Adriana.

Mira