"Bili smo tek žrtve velikog eksperimenta"

12-10-2011

Povodom Međunarodnog dana života, 6. veljače 2007. u Novinarskom domu, u Zagrebu, Josip Grgurić i Anita Pavičić Bošnjak predstavili su svoju knjigu ''Dojenje – zdravlje i ljubav''.

Gđa. Tanja Radočaj, predstojnica ureda UNICEF-a za Republiku Hrvatsku, predstavila je tom prilikom UNICEF-ov program za zaštitu i promicanje dojenja i održala govor koji nas je dirnuo do suza te vam ga zato u cijelosti prenosimo.

"Dok su tijekom devedesetih godina profesor Grgurić i doktorica Anita Pavičić Bošnjak već marljivo radili na edukaciji o prednostima dojenja, ja o toj temi nisam baš puno znala. Stoga se ne čini primjereno da meni pripadne čast uvodnog slova. No, eto, zahvaljujući izuzetnoj životnoj privilegiji da radim za UNICEF i tako predstavljam zagovor najboljeg interesa djece nerijetko me dopadne da budem u ulozi prenositelja neke puno veće mudrosti i iskustva od onoga što ja sama imam.

UNICEF je danas gorljivi zagovornik dojenja zato što je višestruko dokazano kako je to najbolji izbor za djecu. No, nije oduvijek tako bilo. U godinama nakon drugog svjetskog rata sam UNICEF gradio je tvornice mlijeka u prahu, pokušavajući osigurati preživljavanje djece, doduše s naglaskom ipak na nešto stariju djecu. U to vrijeme, naime, podrazumijevalo se da majke doje djecu te je samo rijetkima trebala pomoć, a i tada su obično priskakale u pomoć druge dojilje.  Moja baka ponosno mi je pričala o djeci iz susjedstva koju je pomogla othraniti.

UNICEF-ova zainteresiranost za pitanje dojenja porasla je onda kada su narasli dokazi o štetnim posljedicama nagle ekspanzije prehrane djece umjetnim pripravcima, koncem sedamdesetih  godina prošlog stoljeća.

Ne želim privatizirati ovaj skup no čini i se da se kroz osobnu priču, koju dijeli veliki broj mojih vršnjakinja, može puno toga reći.

Dakle, prije 24 godine, kada je svijet već uvelike počeo uviđati što se događa s djecom koja su hranjena adaptiranim mlijekom, i kada se rodila moja kći, ja sam bila vrlo mlada žena, studentica  sa čvrstom vjerom u napredak, znanje i moć knjiga. Majka i svekrva me nisu ni pokušale savjetovati, jer njihove savjete nisam htjela slušati. Uostalom, moj mlađi brat othranjen je Laktovitom, pa bi u tom smjeru vjerojatno i išao majčin savjet. Ali, ja nisam htjela slušati starije, htjela sam stručno mišljenje. A ono je bilo sadržano u jedinoj dostupnoj knjizi za roditelje, prevedenoj s engleskog jezika. Sjećam se još ilustracije koja je pratila tekst, a on je išao otprilike ovako“ Mnoge suvremene žene ne žele dojiti djecu kako bi sačuvale dobar izgled i uštedjele vrijeme. Na raspolaganju im je više vrsta kvalitetnog zamjenskog mlijeka. Najpraktičnije je nabaviti 6 bočica i ujutro pripremiti svih 6 obroka za dijete, koji se pohrane u frižider i podgriju kad je vrijeme obroka“.

Znam da svi koji ste danas ovdje znate što nije u redu s ovim tekstom. Na žalost, on je bio jedini izvor informacija generacijama majki. Početkom osamdesetih , u vrijeme velikih nestašica, glavni razlog za dojenje djeteta bila je nemogućnost pribavljanja adaptiranog mlijeka. Samo su rijetke i privilegirane mame uspijevale nabaviti tada popularni Nektarmil, na kojem su djeca vrlo brzo dobivala na težini.

Mislili smo da nešto znamo, mislili smo da radimo najbolje, a bili smo tek žrtve velikog eksperimenta.

Naime, kažu da je masovno uvođenje i promicanje prehrane dojenčadi adaptiranim mlijekom najveći eksperiment ikada proveden na ljudskoj vrsti. Istraživanja koja su nam zadnjih desetljeća dostupna govore o tome koliko štete taj eksperiment čini, pa ipak on se nastavlja. U pitanju je veliki novac. Kako narod kaže „Para vrti di burgija neće“. Potrebno je puno znanja, svijesti i socijalne podrške da se mlada majka odupre zavodljivom sirenskom zovu profitne industrije i prividno lakšeg izbora.

Stoga nije nikakvo čudo da danas bilježimo najveće stope dojenja u skandinavskim zemljama, a najniže u zemljama koje su dosegle neku stopu razvoja da bi bile dovoljno zanimljive proizvođačima i trgovcima. Najstrašnije je to što  djeca u velikom broju umiru zbog neodgovorne promidžbe nadomjestaka za majčino mlijeko u zemljama u kojima nema pitke vode niti znanja.

Stoga su UNICEF i Svjetska  zdravstvena organizacija već 1979 zaključili da se treba suprotstaviti interesima profita i krenuti u aktivnu promidžbu onoga što naizgled ne treba promicati- onoga što je priroda dala svim sisavcima. Već 1981 donesen je Međunarodni kodeks o načinu prodaje nadomjestaka za majčino mlijeko, i od tada do danas traje uporna i nezavršena bitka između zagovornika najboljeg interesa djeteta i onih koji nastoje prodati svoje proizvode. Veliki napredak u toj tvrdokornoj borbi predstavljao je program „Rodilišta prijatelji djece“ kojeg su početkom devedesetih pokrenuli opet zajedno Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF.

Danas je u svijetu preko 20. 000 „Rodilišta prijatelja djece". To nisu, ili barem nisu isključivo, rodilišta sa skupom opremom, već rodilišta u raznim dijelovima svijeta gdje je jedinstvena veza majke i djeteta stavljena na prvo mjesto, radi dobrobiti djeteta, radi dobrobiti majke i radi dobrobiti cijele obitelji i zajednice.

Nakon nekoliko godina zastoja i zapreka ponovo krećemo u taj veliki i važan program. Svjedoci smo da posla ima puno i da djeca ni danas ne dobivaju ono na što imaju pravo, a to je najbolja moguća prehrana i emocionalna podrška u prvim mjesecima života. Prema istraživanju koje smo proveli na slučajnom uzorku opće populacije, čak 39% hrvatskih građana vjeruje da majčino mlijeko može biti nekvalitetno, a 64% građana vjeruje da veliki broj majki nema dovoljno mlijeka te su prisiljene posegnuti za bočicom. 44% građana vjeruje da je adaptirano mlijeko sasvim dobro i da djeca na njemu izvrsno napreduju, a 11% misli da je dojenje primitivno i neprihvatljivo za suvremenu ženu a još veći postotak, čak 22% misli da je dojenje na javnom mjestu nemoralno. Naravno, ima još popularnih vjerovanja koja ometaju dojenje, a jedno od njih je da bebi treba davati čaj ili vodu već od prvih dana, u što vjeruje više od 50% ispitanika.

U UNICEF-u smo ponosni što su se u ponovno pokretanje programa Rodilišta prijatelji djece  s radošću odazvali i vodeći stručnjaci i brojni roditelji, ali i Ministarstvo i rodilišta, a podržala nas je i Zagrebačka banka i njeni klijenti, kako bismo imali sve potrebne preduvjete za rad. Vjerujemo da su se stekli svi uvjeti da napravimo veliki i presudan korak koji osigurava trajnu dobrobit za djecu, i želim zahvaliti svima koji u tome sudjeluju.

U tom svjetlu, u svjetlu pozitivnih promjena za djecu i za obitelji, vidim i ovaj još jedan sjajan doprinos profesora Grgurića i magistrice Anite Pavičić Bošnjak. On je rezultat i koncentrat njihovog dugogodišnjeg rada, ekstrakt svega što danas znamo napisan topim i jednostavnim jezikom, njihov važan doprinos za nove generacije majki i djece

Dojenje se ne može nametnuti niti narediti. Kao i ljubav, kao i sve  dobro u čovjeku može se samo potaknuti, pokazati, poučiti, podržati i odnjegovati. Tako ja vidim ovu knjigu koju danas predstavljamo. Žao mi je da nisam imala ovakvu knjigu kada su se moja djeca rodila. No veseli me što je ona ovdje danas kada moje kćeri mogu postati majke."

Tanja Radočaj,

predstojnica ureda UNICEF-a za Republiku Hrvatsku

 

Objavljeno: 14. veljače 2007.

 

 

 

 

Tekstovi o dojenju, kao i fotografije na stranici www.roda.hr  vlasništvo su udruge Roda, i ne smiju se prenositi bez odobrenja. Ukoliko želite širiti znanje o dojenju pozivajući se na naše stranice, kontaktirajte nas na e-mail: dojenje@roda.hr  Hvala.