Ante

12-10-2011

U prvom porodu mi je najteža bila samoća, tako da sam za ovaj porod intezivno razmišljala o porodu u obližnjem sinjskom rodlištu, koje je imalo puno bolje uvjete uz mogućnost prisustva supruga na porodu.

Međutim, sinjsko rodilište nije bilo opremljeno operacijskom salom tako da nisam se usudila preuzeti rizik da nešto pođe loše, a pola sata vožnje do Splita može biti kobno. Uz to mi je ova trudnoća bila puno teža: pila sam Dobroston zbog hematoma, tako da je strah prevladao i odluka je bila ipak Split.

Počelo je oko 11 ujutro, 10 dana prije termina. Nadala sam se da će pričekati još koji dan jer me je drmala jaka viroza s povišenom temperaturom i iscrpljujućim kašljem, pa i sama pomisao na kašalj nakon epiziotomije (koja je neizbježna u splitskom rodilištu, bez obzira na broj poroda), grozila me je. Međutim, kad je krenulo, povratka nije bilo.

Već nakon 3 sata kontrakcija (ne previše bolnih), razmak između njih je bio 5 minuta. Vrijeme je za rodilište. Pozvali smo rodicu koja je trebala čuvati Anteu, ali.... Odjednom je sve stalo. Razmak između trudova se prorijedio na 20 minuta čak i pola sata. Pa sam poučena iskustvom prvog poroda odlučila čekati do samog kraja u kući (ovaj put nisam sjedila u autu pred rađaonom).

Oko 5 sati počeli su jaki trudovi, i temperatura od 38° C. Popila sam paracetamol i oko 6, kad je temperatura pala, krenuli smo. Opet smo stigli na kraj smjene na "oduševljenje" osoblja. Ovaj put su mi mračne stepenice bile jednako mračne, ali sam bila smirenija jer sam znala što me čeka. Uz to sam odlučila sve pitati i tražiti, a ne prepustit se potpuno milosti i nemilosti sestara i doktora.

I ovaj put 8-9 cm otvorena i ovaj put preskočila klistir, odvažila sam se tražiti da prođem bez epiziotomije jer "puno kašljem pa će me boliti šavovi". E ovo mi nije upalilo. Sestrin pogled tipa ”Tko si ti da to uopće tražiš”, mi je dao do znanja da mi želja neće biti ispunjena. Ovaj put su mi prikačili i drip, opet nitko te ništa ne pita, pa pitam ja: ”Je li to doista neophodno?” Dobila sam odgovor: ”Brže ćete se otvoriti.” A ponavljam da sam bila otvorena 9 cm... Još malo prodisavnja i u 7.25 nakon 2 jako bolna truda uz pomoć 2 babice i jedne doktorice rodio se 4100 g težak Ante.

Suprug još nije ni došao kući (ja ga poslala u kupovinu) kad su mu javili da sam rodila, jesam brza, ha! Prvi njegov kometar je bio: ”Ajme, a ona je htjela još biti u kući.”

Ukupno 2,5 sata jakih trudova i svega 45 min boravka u splitskom rodilištu je odličan rezulatat. Iako, ovaj put je bilo bolnije i teže i nisam rekla: ”Mogla bih odmah sad ponovo.” No sami pogled na bucmastog sinčića, a tek kad sam ga uzela u naručje, učinio me je po drugi put najsretnijom na svijetu. Mali brat ili Miko (Miško) nije dugo ostao kod mene, ali sam ja uredno tražila da ga ostave još malo i dobila odgovor: ”Mora na pregled!”

Nije bilo nekih promjena u ponašanju osoblja u odnosu na prvi put, ali je bilo promjena u mom ponašanju, tražila sam ono sam željela, i iako to nisam dobila osjećala sam se bolje jer sam pokušala. Sve u svemu, nisam mogla poželjeti bolji završetak.

Moji porodi su predivni doživljaji, jedinstvena iskustva koja su me ispunila nemjerljivom radošću i ponosom, zbog kojih sam sretna da sam žena...

Jedino mi je žao zbog uvjeta u kojima sam rodila, i nadam se da ćemo treći put (valjda će ga biti!) to iskustvo proživjeti zajedno u novom splitskom rodilištu. Jer kažu da je podijeljena radost dvostruka radost.

marijanas