Ako je dojenje toliko neprocjenjivo ...

12-10-2011

... zašto tako malo majki doji?

Većina ljudi će se složiti s činjenicom da je dojenje najbolji početak prehrane koji majka može pružiti svome novorođenom djetetu. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, dojenje u potpunosti zadovoljava sve potrebe djeteta za hranom i tekućinom u prvih 6 mjeseci života te se uz dohranu drugim vrstama hrane preporuča nastaviti sve dok dijete i mama to žele.  Pa ipak, unatoč svim spoznajama i dokazima o vrijednosti i važnosti dojenja, u današnje vrijeme u Hrvatskoj ipak tek nekolicina mama ustraje u dojenju. Postotak žena koje uopće ne mogu dojiti zbog anatomskih nepravilnosti ili medicinskih stanja koja kontraindiciraju dojenje je vrlo mali i kreće se od 2 do 5%.

Kako već dugo nisu rađena nikakva sveobuhvvatna istraživanja i mjerenja, nema podataka koji bi točno brojčano pokazali koliko je doista niska stopa dojenja u Hrvatskoj, ali poznata je činjenica da se Hrvatska ubraja među zemlje s najnižom stopom dojenja. Prosječni podaci za Hrvatsku pokazuju da preko trećina majki  u Hrvatskoj odustane od dojenja već tijekom 1. mjeseca života djeteta, a do kraja 3. mjeseca već više od dvije trećine majki ne doji.  Manje od četvrtine majki isključivo doji do djetetova 6. mjeseca života, a procjenjuje se da broj dojene djece do godine dana života pada na manje od 5%.  

Zašto tako malo majki doji?

Mnogo je čimbenika koji mogu utjecati na majčinu odluku hoće li uopće dojiti ili ne. Mnoge žene tek tijekom trudnoće stvaraju svoj osobni stav prema dojenju, a mnoge sve do dolaska djeteta na svijet o dojenju nemaju baš nikakvo vlastito mišljenje. Njihova odluka hoće li dojiti ili ne stoga je najčešće  pod utjecajem stava uže obitelji, oca djeteta, stava šire zajednice, prethodnih vlastitih, ali i tuđih iskustava, medija, reklama industrijskih pripravaka mlijeka za dojenčad i dr. S druge strane, nedostatak znanja o dojenju, slaba educiranost o mogućim problemima u dojenju, izostanak samopouzdanja u uspjeh dojenja, slaba ili nikakva podrška okoline, te poneka kriva procjena problema i krivi savjet od strane osobe kojoj majka vjeruje, najčešći su uzroci koji mogu natjerati na prerano odustajanje od dojenja čak i one majke koje su zapravo željele dojiti svoje dijete i jedno vrijeme to čak i uspijevale.

Sredina i okolnosti u Hrvatskoj danas, sve su samo ne "prodojeće":

Živimo u društvu u kojemu vlada “kult bočice“, u kojemu se prehrana bebe gotovo u potpunosti poistovjećuje s bočicom i kutijom adaptiranog mlijeka. Rijetke su obitelji koje prilikom priprema za dolazak novorođenog djeteta, uz sve ostale stvari, ne nabave i nekoliko bočica sa dudama, pa makar za slučaj "ako mama ne bude imala dosta mlijeka".           

Otkud bočici status neizostavnog pomagala svake bebe?

Generacija današnjiih majki u većinom nije dojena uopće ili je dojena tek prvih nekoliko mjeseci svoga života. Tih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, industrija zamjenskih pripravaka majčinome mlijeku je uživala svoj veliki procvat, a s njome je i bočica isplivala kao nezamjenjiva hranilica svih beba. Tadašnje majke su uvjeravane da je adaptirano mlijeko zapravo moderna verzija majčinog mlijeka, da je toliko usavršeno da je "jednako kvalitetno kao i majčino mlijeko" i da nema nikakve potrebe mučiti se s dojenjem, ako već ne ide glatko.

Generacije djevojčica su tako rasle gledajući kako njihove majke hrane na bočicu njihovoga malog brata ili sestru, baš kao i sve žene iz šire i dalje obitelji. Odrastale su uz uvjerenje da beba prvo neko vrijeme siše s maminih prsa, a "kad mami nestane mlijeka" se nadohranjuje na bočicu. Danas su te djevojčice – majke. Većina njih, nažalost, s prilično iskrivljenom slikom o dojenju.

Nadalje, dojenje u javnosti u našoj sredini još uvijek ima okus nelagode za majku i neprimjerenosti za prolaznike. To je razlog što često čak i one rijetke majke koje inače doje, za izlazak van s bebom odluče ponijeti bočicu. Vidjeti golu žensku dojku i dijete koje se iz nje hrani, u našem je društvu još uvijek za mnoge ljude sablažnjivo, iako se ženska golotinja obilno i agresivno pojavljuje na jumbo-plakatima, po časopisima, na televiziji i kao takva smeta tek rijetkima.

Reklamira se i obilato propagira savršenost industrijskih nadomjestaka majčinom mlijeku unatoč Pravilniku kojeg su 1980. godine usvojile zemlje članice Svjetske zdravstvene organizacije. Pravilnik ima za cilj zaštitu, promociju i pružanje podrške dojenju. Naša ga je zemlja poduprla 1992. godine na sjednici Generalne skupštine Svjetske zdravstvene organizacije glasajući za Rezoluciju o prehrani dojenčadi. Međunarodni pravilnik navodi da se ne bi smjelo reklamirati, niti na bilo koji drugi način općoj javnosti promicati nadomjestke za majčino mlijeko (uključujući i dojenačku formulu), dopunsku hranu koja se daje preko bočice, te bočice za hranjenje i dude. Nažalost, na našem je tržištu situacija kaotična pa se primjeri kršenja Pravilnika, bez ikakvih posljedica i sankcija, susreću na svakom koraku:

• Naše rodilje već u bolnici dobivaju paket "Sretna beba" koji, osim nekoliko zaista korisnih stvari, poput para jastučića za dojenje, higijenskih uložaka, knjižice Moja prva godina, sadrži obilje promotivnih letaka proizvođača adaptiranog mlijeka, te uzorke kašica i čajeva. Tom prilikom majke na kuponu ostavljaju svoje podatke i ubrzo nakon dolaska kući dobivaju na kućnu adresu još reklama, preporuka i "vodiča kroz pravilnu prehranu djeteta" koji, naravno, uključuju baš njihove proizvode kao najbolji izbor. Većina majki vjeruje da ono što dobije u bolnici, iz ruku medicinske sestre, ne može biti loše za njezino dijete. Nažalost, mnoge ne znaju da prerano uvođenje čajeva, sokova i krute hrane zapravo smanjuje potražnju mlijeka od strane bebe, a time i proizvodnju mlijeka od strane majke i vodi ka kraju dojenja.
• Časopisi namijenjeni roditeljima,  poput mjesečnika "Bebe", " Dijete moje malo" i sličnih, mnogim su obiteljima praktično jedini izvor informacija o roditeljstvu, dojenju, trudnoći i sličnim temama.  Članke, između ostalih, pišu i vrlo stručne osobe, liječnici specijalisti za određeno područje, što časopisu u očima roditelja daje vjerodostojnost i vrijednost. Pa ipak, listajući stranice nailazimo i na obilje reklama za nadomjestke majčinome mlijeku, čajeve i kašice i potpuno nesvjesno konzumiramo i upijamo slogane o zdravom obroku uz to i to mlijeko ili siguran san uz taj i taj čaj i sl. Tko može posumnjati da sve što se nađe na stranicama časopisa koji je posvećen bebama, djeci, roditeljstvu nije samo i isključivo za dobrobit djece? Šteta dojenju je učinjena onoga trenutka kada mlada majka počne misliti da će i ona možda prerano "ostati bez mlijeka", kao i da će grčevi njezine bebe prestati uz čaj od komorača. Cilj reklamne poruke i jest u tome da upornim pojavljivanjem i ponavljanjem određeni proizvod postane dio razmišljanja i prihvaćenog stava, uvuče se u svijest čovjeka i polako postane poželjan i neophodan. Nešto što se puno puta ponovi, vremenom samo od sebe dobije na važnosti.
• Mjesto koje bi trebalo biti centar promicanja zdravlja, umanjuje vrijednost i važnost prehrane majčinim mlijekom, reklamirajući proizvođače zamjenskog, umjetnog oblika hranjenja. Reklame u obliku plakata, brošura, zidnih satova… nalaze se i tamo gdje ih nikako ne bi smjelo biti - u mnogim pedijatrijskim ordinacijama. Olovke i blokovi za pisanje sa logotipom nekog od proizvođača, gotovo su pravilo. Neki pedijatri će čak savjetovati određeno adaptirano mlijeko izabranog proizvođača. 

„Baby-unfriendly“ rodilišta otežavaju uspostavu laktacije u prvim danima nakon poroda. Mnoge majke se u rodilištu susreću s dojenjem prvi put u životu. Informacije i vještine koje tamo usvoje za njih su često i jedine koje će o dojenju uopće steći. Nažalost, mnogi postupci u našim rodilištima uvelike odmažu uspjehu dojenja:

• Djeca se rutinski odmah poslije poroda odvajaju od majki kako bi se podvrgla ispitivanju, cijepljenju i terapiji. Time se onemogućuje prvi podoj neposredno nakon poroda i izravni bliski kontakt kože uz kožu majke i djeteta koji potiče pojačanu produkciju mlijeka i oslobađa „let-down“ refleks. U najvećem broju slučajeva ne bi bilo nikakvih posljedica za dijete da se ispitivanje i terapija odgode dok majka ne podoji dijete.
• Zbog odsustva „rooming-in“ sustava u nekim našim najvećim rodilištima, djeca se donose majkama na podoj u strogo određenim vremenskim razmacima. Na taj način se izravno ignorira „dojenje na zahtjev djeteta“ koje najbolje utječe na uspostavu ponude i potražnje mlijeka.
• Djeca se, danju po potrebi, a noću u pravilu, dohranjuju adaptiranim mlijekom u bočici. Gotovo svako novorođenče se tako već u bolnici prvi put susretne s bočicom. Nemali broj beba se praktično od prvog dana svoga života bori s „konfuzijom bradavica“.
• Većina majki nakon poroda ne zna kako ispravno staviti dijete na prsa, kako se namjestiti, u kojem položaju dojiti, što učiniti ako dijete nepravilno siše, kako uopće prepoznati nepravilno i neučinkovito sisanje, kako zadržati laktaciju ako je dijete smješteno u odjel za intenzivnu njegu. Nije rijedak slučaj da im medicinsko osoblje nevoljko i premalo pomaže u borbi s tim prvim problemima. O tome jesu li usvojile vještinu pravilnog dojenja ovisi koliko će to dobro činiti kad odu s djetetom kući. Neispravan položaj djeteta na dojci jedan je od glavnih uzroka mnogih kasnijih problema s dojenjem.

Mnogi pedijatri i patronažne sestre svojim savjetima praktično ignoriraju dojenje iako se deklarativno zalažu za nj. Već pri prvom posjetu patronažne sestre mladim roditeljima, nije rijedak slučaj da se majkama savjetuje dojenja svaka 3-4 sata, ograničavanje podoja na određen broj minuta na jednoj dojci zbog "opasnosti" od ragada. Nadalje, mnoge majke su svjedoci da im pedijatri savjetuju dodavanje čajeva u prvim mjesecima života bebe, dohranu adaptiranim mlijekom već na prvo manje odstupanje u prirastu težine djeteta prema percentilnim krivuljama, uvođenje sokova i voćnih kašica radi isprobavanja novih okusa. Kod nas još uvijek koriste percentilne krivulje koje su izrađene analizom prirasta težine djece koja su hranjena nadomjescima majčinom mlijeku, a ne isključivo dojena. Djeca hranjena zamjenskim pripravcima mlijeka mnogo brže bujaju i namiču kilograme, pa isključivo dojena djeca, prema spomenutim krivuljama, zaostaju u prirastu težine.

Ne treba zaboraviti da većina ljudi, kada je njihovo zdravlje ili zdravlje njihove djece u pitanju, poštuje znanje, iskustvo i kompetentnost liječnika te mu bezrezervno vjeruje. No činjenica je, nažalost, da se ni dojenje općenito, a osobito savjetovanje majki dojilja kod raznih malih i velikih problema, prema planovima i programima medicinskih škola i fakulteta, ne obrađuje dovoljno temeljito i kvalitetno. Tako pojedini udžbenici za srednje medicinske škole sadrže ne samo zastarjele nego čak i potpuno pogrešne informacije o dojenju. Ako se zdravstveni djelatnik sam ne educira o dojenju nakon završetka svojega školovanja, nije čudno da će savjeti koje daje majci često biti krivi i potpuno suprotni od onoga što se prema vodećim svjetskim autoritetima u području dojenja danas, poput La Leche League International, smatra ispravnim.

Mnoge majke su prisiljene na prerani povratak na posao, neke zato da bi se spriječile otkaz, neke kako bi osigurale svojoj obitelji dovoljna financijska sredstva za život, a neke kako bi osigurale golu egzistenciju svoje obitelji. Kako iznosi porodiljnih naknada teško prate visoke troškove života, mnoge majke se sve češće odlučuju za povratak na radno mjesto već nakon šest mjeseci starosti djeteta, pa čak i ranije. Ako su isključivo dojile do tada, primorane su promijeniti uhodani dnevni ritam hranjenja svoje bebe, pa je dojenje osuđeno na svoj nagli i neminovni kraj. I premda se izdajanjem, u velikom broju slučajeva, može produžiti hranjenje bebe isključivo majčinim mlijekom, neke žene to nažalost niti ne pokušavaju. Izdajanje na duge staze zahtijeva veliku upornost i volju, a kod nekih žena, jednostavno, nije dovoljno učinkovito.

Napisala: GoranaVF - savjetnica za pomoć u dojenju Udruge RODA

Objavljeno: 17. siječnja 2006.

 

 

 

Tekstovi o dojenju, kao i fotografije na stranici www.roda.hr  vlasništvo su udruge Roda, i ne smiju se prenositi bez odobrenja. Ukoliko želite širiti znanje o dojenju pozivajući se na naše stranice, kontaktirajte nas na e-mail: dojenje@roda.hr  Hvala.