19.01.2005. Vjesnik: Svako je dijete Božji dar bez obzira na uvjete začeća

12-10-2011

 

Svako je dijete Božji dar bez obzira na uvjete začeća

Suosjećam s djecom začetom medicinski potpomognutom oplodnjom jer ona, unatoč ljubavi roditelja, u sebi nose tragove takvog početka života u medicinskom i još više psihološkom i duhovnom smislu jer postoji sjećanje od začeća, kaže Petar Krešimir Hodžić, pomoćnik predstojnika Ureda za obitelj HBK-a

ZAGREB – Na prosvjede Udruge Roda (Roditelji u akciji) kojima se oštro prozvalo Hrvatsku biskupsku konferenciju (HBK) da svojom brošurom »Dijete, stvar ili dar?« diskriminira djecu začetu medicinski potpomognutom oplodnjom za Vjesnik odgovara pomoćnik predstojnika Ureda za obitelj HBK-a dr. Petar Krešimir Hodžić, katolički liječnik te savjetnik američkog Udruženja za prenatalnu i perinatalnu psihologiju.
»Pozdravljam istupe svih koji ovih dana ističu nepobitnu činjenicu da je svako dijete dar i Božji stvor. Time samo potvrđuju ono što Učiteljstvo Katoličke crkve od početka naglašava i što je jasno rečeno u dokumentu Donum Vitae (Dar života) Zbora za nauk vjere. Svi koji imalo poznaju učenje Katoličke crkve lako će zaključiti da je za nju uistinu svako dijete Božji dar bez obzira na uvjete začeća što uključuje i laboratorijske uvjete«, kaže Hodžić. Dodaje da je brošura rezultat rada interdisciplinarnog tima stručnjaka kojim se željelo ponuditi metodu prirodne prokreacije NaPro kao alternativu prije svega onima koji se smatraju vjernicima-katolicima.
Na primjedbu da u Rodi ima i vjernika koji se nisu složili sa sadržajem brošure, Hodžić poručuje da je nemoguće nazivati se vjernikom katolikom, a ne poštovati dostojanstvo ljudskog života od začeća i uvažavati činjenicu da je dijete osoba u svim fazama razvoja. Napominje da su, prema njegovim informacijama, neki roditelji, katolici, nakon promjene Rodina statuta, napustili tu udrugu.
Što se tiče primjedaba da se brošurom vrijeđaju osjećaji roditelja koji ne mogu začeti dijete prirodnim putem pa su se odlučili na medicinski potpomognutu oplodnju, Hodžić kaže da suosjeća s tako začetom djecom koja, unatoč neupitnoj ljubavi svojih roditelja, u sebi nose tragove takvog početka života u medicinskom i još više psihološkom i duhovnom smislu jer postoji sjećanje od začeća.
»Nažalost, velik dio parova, motiviran iskrenom ljubavlju i čežnjom za djetetom, nije točno informiran o posljedicama koje tehnike medicinski potpomognute oplodnje imaju na njihovu rođenu djecu. U tom smislu dovoljno je pročitati radove o psihopatologiji ljudskog začeća i sindromu preživjelog nakon medicinski pomognute oplodnje. Tu se nalazi odgovor na pitanje kako se osjećaju i što proživljavaju preživjela djece glede svoje braće i sestara koji su uništeni/ubijeni, smrznuti ili se na njima provode istraživanja. Studije i statistika pokazuju da se rodi samo oko pet posto djece začete u umjetnim uvjetima začeća. Ako je točan podatak da u Hrvatskoj ima oko 15.000 tako začete djece, onda sam kao vjernik, ali još više kao stručnjak zabrinut zbog neuvažavanja oko 280.000 ubijene ili zamrznute djece s kojima se postupalo kao da su stvari, kaže Hodžić, te ističe da Katolička crkva i takvu djecu smatra Božjim darovima i Božjim stvorovima.

Gordan Pandža