17.01.2005.- Jutarnji list: Jutarnja propovjed

12-10-2011

don Živko Kustić piše:

Biskupi nisu lukavi

Naravno da ne trebaju biti lukavi, ali bi i oni i njihovi savjetnici mogli znati da neki jedva čekaju da ih ulove za riječ, makar tu riječ mali i krivotvorili. Sad ispada kao da su crkveni ljudi djecu koja su začeta izvantjelesnom (tzv. umjetnom) oplodnjom teško uvrijedili, jer navodno rekoše da takvo dijete nije dar nego stvar. A to sigurno nisu rekli jer tako ne smiju ni misliti. Zna se da i takvu djecu krste, što znači da im priznaju bogoliko osobno dostojanstvo. Kako god su se spretno ili nespretno izrazili, htjeli su samo reći da je dijete dar te da se s njim ne smije postupati kao da je stvar. A je li dijete dar ili stvar onome tko ga pobacuje? Hoće li se ta "Udruga roditelji u akciji" oglasiti upozorenjem da je začeto dijete dar te ga se ne smije uklanjati kao neželjenu smetnju?

Nema se smisla nadmudrivati, hvatati za riječ, nego o tim pitanjima što jasnije govoriti. Što znači oploditi ženu spermom drugoga muškarca? Dogodi li se ta oplodnja naravno ili posredovanjem liječnika, tom je djetetu pravi biološki otac onaj koji je dao sjeme, a ne muž te žene. Čemu se zavaravati? Muž te majke može dijete prihvatiti, ali mu ne može postati otac. Kad žena drugoj ženi donira (daruje) svoje jajašce (ovulum), to je - molim da usporedba nikoga ne uvrijedi! - kao da se jaje od jedne koke stavi pod drugu kvočku. Čije je onda pile? Žena koja je primila jajašce od druge žene ne može tome djetetu postati naravna majka. Može ga samo u svojoj utrobi nositi, roditi i dojiti - može dakle biti nosilja, rodilja i dojilja. To je dijete posvojeno prije rođenja. Pomajka se očito potrudila više nego da ga je već rođeno posvojila, ali mu ostaje samo pomajka. Nije ostvarila naravnu čežnju za vlastitim djetetom. Zašto Crkva ne bi smjela na sve to upozoravati? Zašto biskupe i njihove savjetnike hvatati za riječ ako se dovoljno spretno ne izraze?