Djeca s posebnim potrebama

12-10-2011

 

Očekivanje i rođenje djeteta sigurno su među najljepšim događajima u životu. Svi roditelji obuzeti su silnim osjećajma vezanim uz očekivano dijete. Saznanje da sa djetetom nešto nije u redu jedan je od najtežih trenutaka, odjednom se sruše se svi planovi, snovi i želje. Čovjek treba smoći snage, promjeniti planove i razmišljanja pa krenuti dalje… To nije nimalo lako ni jednostavno. U takvoj vrlo teškoj i stresnoj situaciji sasvim je normalno da roditelje obuzimaju osjećaji boli, straha, nemoći, razočaranja i neizvjesnosti. Pomoć i podrška u takvom trenutku od neporocijenjive su važnosti.
Stoga, dragi roditelji, neka ovo mjesto bude susretište onih koji imaju i onih koji traže: pomoć, podršku i ljubav. Jer…”ondje gdje zdrav prilazi bolesnom, jak slabom, moćan nemoćnom ondje nastaje bolji i pravedniji svijet…”

U ovom svijetu pravila, normativa i klasifikacija kao da smo zaboravili na jedno od temeljnih ljudskih prava- pravo različitosti. Prihvaćanje različitosti i razumijevanje različitosti temelj je kvalitetnije komunikacije i života cijele društvene zajednice. Bogatstvo života je baš u toj različitosti jer svatko se razvija drugačije, jer svatko ima specifične sposobnosti i baš to nas obogaćuje. Zašto je onda tako teško prihvatiti nekoga tko se ne uklapa u normative zajednice? Zato jer su oni osobe s posebnim potrebama? Zar nema svatko od nas posebne potrebe? Zar bi svi mi trebali biti visoki, vitki i inteligentni? Zar je samo savršenstvo formula sreće?
Svačiji život ima smisla i ne bi si smjeli uzimati za pravo da budemo nečiji suci jer ćemo kad tad biti u situaciji da i nama bude suđeno.

Osobe s posebnim potrebama su osobe kao i svi ostali, a mi sami ih činimo hendikepiranima, invalidnima…Te osobe osjećaju istu vrstu emocija, potreba i interesa i prolaze kroz iste probleme kao i svi mi. Imaju jednaka prava, slobode i odgovornosti, imaju pravo da se razvijaju i postignu najviše prema svojim mogućnostima i imaju pravu na poštivanje njihovog ljudskog dostojanstva.

Postoji jedna stvar kojoj svi težimo – biti sretni! A to možemo biti bez obzira da li smo visoki, niski, debeli, mršavi, cerebralno paralizirani, slijepi, mentalno retardirani…

Osobe s posebnim potrebama nam mogu svojim najiskrenijim veseljem i bezgraničnom ljubavlju osvijestiti osnovne vrijednosti života samo im to trebamo dopustiti.
Mi “normalni” stalno lutamo i tražimo tu sreću. Kad bismo samo znali koliko je malo potrebno i kako ju je lako pronaći! Postali smo prezahtjevni u stalnoj potrazi za nečim velikim. A sreća je u malim stvarima. I baš to nam jako lako mogu osvijestiti i pokazati te posebne osobe, ti posebni ljudi koji bi bili još i sretniji da ih ne sputavamo, ograničavamo i obilježavamo. Mi se trebamo promjeniti, mi njih moramo prihvatiti takve kakvi jesu jer na taj način obogatiti ćemo vlastiti život, a njima omogućiti da budu sretni.

Kad bi netko stalno od nas zahtjevao da budemo ono što nismo i ono što ne možemo biti samo zato jer taj isti to smatra dobrim, idealnim... bismo li mogli biti sretni?

Kvaliteta njihova življenja ovisi o svima nama, o adekvatnim obiteljskim odnosima, a postupak prilagođavanja, prihvaćanja i življenja s hendikepom nije nimalo lak ni brz. Za to treba vremena, snage, volje, optimizma, ustrajnosti i vjere. Treba prihvatiti samo dijete i njegovu dijagnozu, živjeti sa raznoraznim stavovima i reakcijama okoline, svakodnevno pronalaziti snage za zahtjevne procese rehabilitacije i liječenja, i biti i dalje roditelj drugoj djeci, supružnik, djelatnik, prijatelj...

Dragi roditelji djece s posebnim potrebama, tu smo s vama, da vam pružimo svestranu pomoć i podršku, tu smo… Mi da naučimo cijeniti život, a oni da nauče nadrasti svoja ograničenja.

_____

Cijenjeni roditelji s posebnim potrebama, neki od članaka koje pripremamo u ovoj rubrici namijenjeni su upravo vama.